Soja hispida Moench
Opis biljke : 
Soja pripada porodici lepirnjača, malog je rasta i malog
sjemena. Biljka je jednogodišnja s uspravnom i razgranatom stabljikom, s dosta
velikim trodijelnim listovima i bijelim do ljubičastim cvjetovima.
Prvobitno je nađena kao divlje rastuća u Japanu, a udomaćena je u
Mandžuriji. Botaničari su utvrdili čitav niz vrsta i međuvrsta,
koje su kroz uzgoj u još mnogobrojnijim varijetetima praktički raširili
po čitavoj zemlji. Najvredniji dio biljke, sjeme, razlikuje se po vrstama
od plosnato-duguljastog do bubrežastog, a kod nekih uzgojnih formi ovalnog i
okruglog oblika. Sjeme je 5-12 mm veliko, boje žućkaste, smeđe do
crne. U Mandžuriji se razlikuju samo tri vrste i to sa žutim, crnim i zelenim
sjemenkama.
Stanište : uz zemlje iz koje soja vuče svoje porijeklo,
danas se soja uzgaja u dalekim prostranstvima Zapadne Indije, Afrike i Južne i
Sjeverne Amerike. Preko južnoazijskih zemalja uzgoj soje proširio se u novije
vrijeme i u Sjevernu Ameriku a u Evropi na mediteranske zemlje. Sjeme je
najljekovitiji i za dobijanje ulja najvažniji dio biljke, specifičnog, na
grah nalik, mirisa i uljnatog okusa.
Od ljekovitih i djelotvornih tvari : sjeme soje sadrži oko 37 % bjelančevina i oko 20 %
masnog ulja. Iz sojinog ulja izolirane su sljedeće supstance :
linolna, linoenska, arahinska i eruka kiselina, kampesterin, ergosterin,
sitosterolin, stigmasterin i dr. Od vitamina su uglavnom dokazani vitamini
B6 i K1. Detaljnije analize utvrdile su još čitav niz punovrijednih
tvari, među ostalim i lecitin.
Primjena i ljekovito djelovanje : vrlo
je bogato. Već zelena biljka može biti upotrebljena kao paša, zelena
hrana, kao povrće, medonosna biljka, kao nadomjestak za duhan i dr. Iz
zrelog sojinog sjemena, koje se može pržiti, peći, kuhati ili podvrći
vrenju, dobije se sojino mlijeko, odnosno, sojino brašno iz kojeg se dalje
priređuje niz živežnih namirnica : sojin sir, vrste sojinog brašna i
umaka od soje. Sojino ulje se upotrebljava u prvom redu kao ulje za kuhanje, kao
važan sastavni dio u izradi margarina, kao ulje za salatu i dalje tehnički
u fabrikaciji sapuna i za izradu firnisa i laka. Kao sporedan proizvod i
ostataka nakon tiještenja dobija se, među ostalim i lecitin. Proizvodi od
soje važne su životne namirnice bolesnih od šećerne bolesti. U trgovini
dolazi sojino brašno, kojemu je oduzet sadržaj ulja, koje nalazi uvijek veliku
primjenu za vezivanje povrća kod dijetne kuhinje, kao i škrob krumpira za
pripremu dijetnih juha. Sojino ulje treba u kuhanju što više primenjivati kao
jestivo ulje, kao punovrijedan i zdraviji nadomjestak za životinjsku mast.
Takozvano sojino mlijeko, vrlo slično kravljem mlijeku, dolazi u trgovinu
kondenzirano ili kao mliječni prah i važno je u prehrani osoba koje boluju
na želucu, a ne podnose kravlje mlijeko. Iz sojinog mlijeka priprema se mekani
sir (japanski tofu), nadasve zdravo jelo, koje putem vrenja daje tzv. sojin sir,
poznat i po imenu budistički sir. Soja služi kao vrlo tečan
nadomjestak za meso u proizvodima koji se jedva razlikuju od mesnih prerađevina,
priređenih od goveđeg ili svinjskog mesa. Lecitin iz soje se mnogo
primenjuje u farmaciji i kozmetici.
BookMark turbo-kuvar.com

|