Soja hispida Moench
Opis biljke : 
Soja pripada porodici lepirnjača, malog je rasta i malog sjemena. Biljka je jednogodišnja s uspravnom i razgranatom
stabljikom, s dosta velikim trodijelnim listovima i bijelim do ljubičastim cvjetovima. Prvobitno je nađena kao divlje rastuća u Japanu,
a udomaćena je u Mandžuriji.
Botaničari su utvrdili čitav niz vrsta i međuvrsta, koje su kroz uzgoj u još mnogobrojnijim varijetetima praktički raširili po čitavoj
zemlji. Najvredniji dio biljke, sjeme, razlikuje se po vrstama od plosnato-duguljastog do bubrežastog, a kod nekih uzgojnih formi
ovalnog i okruglog oblika. Sjeme je 5-12 mm veliko, boje žućkaste, smeđe do crne. U Mandžuriji se razlikuju samo tri vrste i to sa
žutim, crnim i zelenim sjemenkama.
Stanište : uz zemlje iz koje soja vuče svoje porijeklo, danas se soja uzgaja u dalekim prostranstvima Zapadne Indije,
Afrike i Južne i Sjeverne Amerike. Preko južnoazijskih zemalja uzgoj soje proširio se u novije vrijeme i u Sjevernu Ameriku a u Evropi
na mediteranske zemlje. Sjeme je najljekovitiji i za dobijanje ulja najvažniji dio biljke, specifičnog, na grah nalik, mirisa i
uljnatog okusa.
Od ljekovitih i djelotvornih tvari : sjeme soje sadrži oko 37 % bjelančevina i oko 20 %
masnog ulja. Iz sojinog ulja izolirane su sljedeće supstance :
linolna, linoenska, arahinska i eruka kiselina, kampesterin, ergosterin,
sitosterolin, stigmasterin i dr. Od vitamina su uglavnom dokazani vitamini
B6 i K1. Detaljnije analize utvrdile su još čitav niz punovrijednih
tvari, među ostalim i lecitin.
Primjena i ljekovito djelovanje : vrlo
je bogato. Već zelena biljka može biti upotrebljena kao paša, zelena
hrana, kao povrće, medonosna biljka, kao nadomjestak za duhan i dr. Iz
zrelog sojinog sjemena, koje se može pržiti, peći, kuhati ili podvrći
vrenju, dobije se sojino mlijeko, odnosno, sojino brašno iz kojeg se dalje
priređuje niz živežnih namirnica : sojin sir, vrste sojinog brašna i
umaka od soje.
Sojino ulje se upotrebljava u prvom redu kao ulje za kuhanje, kao važan sastavni dio u izradi margarina, kao ulje za salatu i dalje
tehnički u fabrikaciji sapuna i za izradu firnisa i laka. Kao sporedan proizvod i ostataka nakon tiještenja dobija se, među ostalim i
lecitin. Proizvodi od soje važne su životne namirnice bolesnih od šećerne bolesti. U trgovini dolazi sojino brašno, kojemu je oduzet
sadržaj ulja, koje nalazi uvijek veliku primjenu za vezivanje povrća kod dijetne kuhinje, kao i škrob krumpira za pripremu dijetnih juha.
Sojino ulje treba u kuhanju što više primenjivati kao jestivo ulje, kao punovrijedan i zdraviji nadomjestak za životinjsku mast.
Takozvano sojino mlijeko, vrlo slično kravljem mlijeku, dolazi u trgovinu kondenzirano ili kao mliječni prah i važno je u prehrani
osoba koje boluju na želucu, a ne podnose kravlje mlijeko. Iz sojinog mlijeka priprema se mekani sir (japanski tofu), nadasve zdravo
jelo, koje putem vrenja daje tzv. sojin sir, poznat i po imenu budistički sir.
Soja služi kao vrlo tečan nadomjestak za meso u proizvodima koji se jedva razlikuju od mesnih prerađevina, priređenih od goveđeg ili
svinjskog mesa. Lecitin iz soje se mnogo primenjuje u farmaciji i kozmetici.