Najveća vrijednost sirovog celera jeste njegov neobično visoki postotak sadržine vitalnog organskog natrija. To posjeduje kemijsko
svojstvo da kalcij održava u rastopljenom obliku. Ovo je slučaj i sa ljudskim sistemom kao što ćemo to prikazati.
Sirovi celer sadrži četiri puta više vitalno organskog natrija nego što sadrži kalcija. Ova činjenica pokazuje koliko su sokovi
vrijedni za ljude koji su konzumirali koncentrirane šećere, škrob više ili manje cijeli život. Kruh, keksi, kolači, žitne kaše,
špageti, riža u stvari svaka hrana koja sadrži brašno se može klasificirati kao koncentrirani škrob. Bijeli, smeđi ili bilo koja
druga vrsta šećera koja je bila napravljena ili prerađena kao i svaki proizvod takve hrane (uključujući slatkiše, "meka pića"‚
gazirana, komercijalni sladoledi itd.) isto tako spada u koncentrirane ugljikohidrate.
Iskustvo nas uvijek uči da je takva hrana destruktivna i produženo korištenje takve hrane dovodi do nepotpune ishrane koju slijedi
alarmantan broj bolesti. Mi smo pronašli da su takvi ugljikohidrati najpogubniji za zdravlje u našoj "civiliziranoj" hrani.
Ljudske probavne procese Priroda nije namjenila za probavu te takozvane hrane za ishranu stanica i tkiva. Rezultat njihovog
korištenja je vidljiv sam po sebi, čak i prije nego li se odraste po pogubnim posljedicama koje nastaju na ljudskom tijelu.
Ako u obzir uzmemo da je čovjek u pedesetim i šezdesetim godinama već onemoćao i star tada to nije ništa drugo već napad i
oskvrnjenje Prirode i našeg Tvorca. To je sramota za nas da ne znamo i nismo ništa naučili iz naših prošlih pogrešaka i da nismo
shvatili prvi princip o regeneraciji svoga tijela. To je potvrda da smo jedući hranu samo za svoj apetit sebe doveli do groba.
Kao prvo kalcij je jedan od najvažnijih elemenata u našoj ishrani, ali to mora biti vitalni organski kalcij. Kada kuhamo ili
prerađujemo hranu koja sadrži kalcij tada se kalcij automatski pretvara u anorganske atome što je slučaj sa hranom koja sadrži
ugljikohidrate koju smo već spomenuli. Kao takvi oni nisu topivi u vodi i ne mogu ishranjivati stanice koje su potrebne za obnavljanje
našeg tijela. Nadalje enzimi se uništavaju na temperaturi od 60 stupnjeva celzusijevih i atomi se pretvaraju u mrtvu materiju.
Posljedica toga je da takva hrana začepljuje sistem dovodeći do artritisa, dijabetesa, srčanih poremećaja, proširenih vena,
hemoroida, žučnog i bubrežnog kamenca itd. Bivajući bez života ove nakupine anorganskog kalcija se kumulativno povećavaju ako ništa
ne učinimo da bi ga odstranili iz tijela.
U prisustvu anorganskog natrija i dakako uz pomoć drugih elemenata i procesa koji su kasnije u ovoj knjizi opisani te nakupine se
mogu razmjestiti i održavati u tekućem stanju dok se ne odstrane iz organizma. Ovi procesi će detaljno bi ti objašnjeni u poglavlju o
artritisu u ovoj knjizi.
Natrij ima veoma važnu ulogu u fiziološkim procesima tijela, jedna od najvažnijih je da krv i limfu održava u tekućem stanju
sprečavajući da ne postane prerijetka. U tom pogledu je jedino natrij od koristi‚ ali samo vitalni organski natrij koji se nalazi u
svježem voću i nekim vrstama povrća.
Norman Walker