Rabarbara je možda od svih drugih faktora najodgovornija za bubrežne poremećaje kod djece. Rabarbara ima veoma veliku koncentraciju
oksalne kiseline.
Kada se kuha ta kiselina se pretvara u anorganske kemikalije koje kada se jedu dovode do taloženja oksalne kiseline u tijelu.
Bezbrojni slučajevi reumatizma i reumatske groznice se mogu pripisati neprobavljivosti kuhane rabarbare. Nema boljeg primjera od
ovog koji nam tako jasno može pokazati kako jedenje neke hrane ili proizvoda koji imaju neke pojedinačne koristi može biti tako
razorno zbog nekih drugih elemenata koje sadrži.
Zbog toga što se pretpostavlja da rabarbara ima laksativno djelovanje ona se mnogo koristi za djecu i odrasle. Zbog svog laksativnog
djelovanja koje je naizgled trenutno ne poklanja se pažnja drugim posljedicama koje ona može da stvori taloženje kristala oksalne
kiseline u tijelu. Kako te nakupine ne uzrokuju trenutne smetnje i kako su efekti podmukli i sporo se ispoljavaju loše posljedice se
rijetko pripisuju pravom uzroku, jedenju rabarbare.
Od soka svježe rabarbare može biti neke koristi ako se koristi rijetko, i samo u kombinaciji sa drugim sokovima kao što su to
sokovi od mrkve, celera, voća i njihovih kombinacija. Na taj način to može da pomoći peristaltiku (bolji rad) crijeva.
Rabarbaru nikada nemoj zaslađivati sa šećerom već za to koristi med.
Norman Walker