Sama reč predjelo govori da je to prvo jelo koje se iznosi na sto. Svojim ukusom predjela treba u prvom redu da otvaraju apetit. Zato se mora paziti da ona budu pikantnog ukusa.

Najčešće ih treba služiti u malim količinama, mada predjela ponekad mogu biti i snažnija i obilnija. Predjela su deo skoro svakog obeda. Služe se i u obične dane i za vreme praznika.

Uglavnom se dele na hladna i topla predjela. Hladna predjela obuhvatala bi otprilike tri veće grupe hladne zakuske, hladna predjela i posna predjela koja su skoro uvek hladna.

U hladne zakuske mogli bismo da uračunamo razne konzervisane ribe, kajmak, ajvar, aspik, ostrige. Zatim razne kobasičarske proizvode, kao što su šunka, parizer i kolenice.

Hladna predjela bila bi sve vrste pripremanja guščje džigerice, hladna jaja u svim oblicima, pihtije, sva predjela sa hladnim majonezom. Kao predjela možemo poslužiti maslinke, kiseo kupus sa uljem i paprikom, razne salate, marinat, ribu.

I topla predjela imaju nekoliko većih grupa: omleti, rolati, palačinke sa nadevima, zatim pudinzi od povrća, raznih mesa i sireva.U topla predjela došla bi još jedna veća grupa pita.

Pite su se nekada služile samo na kraju obeda. Po mnogim našim domovima to je slučaj i danas. Ali sve češće pite se iznose kao prva jela.

Mogli bismo da ih podelimo na nekoliko vrsta pite pečene u rerni, pite pržene na masti, kuvane pite i zalivene pite.