Model mediteranske prehrane koji se intenzivno proučava od 60-tih godina prošloga veka najsličniji je obežjima prehrane u Grčkoj i
južnoj Italiji. Veliko zanimanje, najpre stučnjaka, a potom i laika, za ovaj tip prehrane usledeo je nakon što je pokazano da populacija
koja jede tradicionalnu mediteransku prehranu ima značajno manju incidenciju hroničnih bolesti kao i duži životni vek.
Istraživanja uključuju nekoliko osnovnih okosnica, ovakve prehrane, a to je, primarno, nizak unos zasićenih masti i visok unos jednostruko
nezasićenih masti poreklom uglavnom iz maslinovog ulja, visok unos voća, povrća i žitarica bogatih prehrambenim vlaknima te umereno
konzumiranje crnog vina bogatog antioksidansima.
Ribe predstavljaju prehrambenu namirnicu gotovo idealnoga nutritivnog profila. Bogate su esencijalnim masnim kiselinama i visokovrednim
proteinima i što je posebno interesantno, kod ribe najčešće ne vredi teza da je skuplje nužno i kvalitetnije. Često je ona jeftinija,
plava riba bogatija za zdravlje neophodnim i blagotvornim esencijalnim masnim kiselinama.
Priča koja povezuje crno vino i zdravlje počela je ranih devedesetih kada su epidemiolozi zapazili da Francuzi imaju neobjašnjivo manju
incidenciju smrti uzrokovanih bolestima srca u odnosu na Amerikance, a bez obzira na otprilike jednak unos masti. Francuzi vole jesti,
a njihova prehrana bogata je mastima i po svim karakteristikama trebala bi ih svrstavati u skupinu rizičnu na kardiovaskularne bolesti.
Pažljivim proučavanjem karakteristika i razlika francuske i američke prehrane istraživači su zaključili da je jedina značajna razlika bila
unos crnoga vina. Od toga razdoblja, brojne kontrolisane studije pokazale su da crno vino – kada se konzumira u umerenim
količinama – povećava razinu HDL ("dobrog" holesterola), a smanjuje razinu LDL ("lošeg") holesterola u krvi te
što je još važnije, sprečava stvaranje ugrušaka krvi.