|
Kalkulator indeksa telesne mase
Indeks telesne mase (engleski Body mass index, - BMI) je visinsko-težinski pokazatelj uhranjenosti pojedinca i validan je za sve osobe
starije od 20 godina. Računa se tako što se telesna masa osobe u kilogramima podeli sa kvadratom visine u metrima.
BMI prikazuje odnos težine i visine tela, međutim ne uzima u obzir telesnu građu, pa je njegova upotreba ograničena. On ne može
ilustrovati procenat masnog tkiva u odnosu na mišićnu ili koštanu masu – što su osnovni kriterijumi za procenu uhranjenosti. Pojedinci sa velikom telesnom masom i visokim BMI indeksom ne mogu se automatski kategorizovati kao gojazni. Na primer, kod bodibildera i krupno građenih ljudi, udeo mišićne i koštane mase u odnosu na visinu je velik, ali to ne znači da su oni debeli.
Ipak, BMI se koristi kao dobra medicinska i statistička mera uhranjenosti.
Ovakav način poređenja težine i visine, kao antropometrijskih varijabli, razradio je belgijski naučnik Adolphe Quetelet za potrebe
istraživanja „socijalne fizike“ sredinom 19. veka – zbog čega se BMI često naziva i Quetelet-ov indeks.
Statistička upotreba
Ovaj indeks je prvenstveno statističko oruđe, namenjeno proučavanju društvenog zdravlja, koje omogućava istraživanje i poređenje
medicinskih podataka u kojima su zabeleženi visina i težina subjekta – kako bi se procenio rizik po zdravlje u odnosu na uhranjenost
stanovništva.
Treba naglasiti da se BMI koristi samo za procenu debljine – iako postoje i mnogo sofisticiranije i tačnije metode za određivanje
indeksa gojaznosti. Kako se visina i težina rutinski beleže u svim kulturama i za vreme različitih medicinskih pregleda, BMI je postao
popularno oruđe zdravstvenih statističara – koje omogućava jasnu matematičku korelaciju između težine (uhranjenosti) i učestalosti
pojavljivanja određenih bolesti, na najširem mogućem uzorku populacije.
BMI u praksi
BMI se koristi za definiciju medicinskog standarda gojaznosti u mnogim zemljama, još od sredine 1980-tih godina, a ovaj način procene
se koristi i u statistikama Svetske zdravstvene organizacije.
Krajem 1990-tih godina, BMI je postao popularan među širom publikom, kroz različite programe društvenog zdravlja, koje su uglavnom
sponzorisale vlade zapadnih zemalja – kao podsticaj širenju svesti o zdravom načinu života, zdravoj ishrani i fitnesu.
BMI kao statistička mera je koristan, jer omogućava procenu promena u društvu kroz određeno vreme. Ovaj jednostavan i lako izračunljiv
pokazatelj se može koristiti za procenu uticaja privrede ili politike na prehranu stanovništva.
Klinička upotreba
Usprkos ograničenjima BMI indeksa u kliničkoj praksi, on se koristi u mnogim javnim zdravstvenim kampanjama kao približno merilo
idealne težine - jer ga je lako izračunati kod kuće, uz upotrebu sveprisutnih merila: vage i metra.
Za dijagnostifikovanje gojaznosti postoje puno bolje metode i tačnije sprave, koje su dostupne zdravstvenim radnicima. Na primer,
„skinfold“ test, kod koga se precizno meri debljina potkožnih naslaga sala će dati preciznije i medicinski korisnije rezultate. A za
stvarno precizno određivanje gojaznosti, neophodni su i „skinfold“ test i merenje bioelektričnog otpora.
BMI klasifikacija
Uhranjenost čoveka se može rangirati indeksom od 15 (blizu izgladnelosti), pa sve do 40 i više (morbidna gojaznost). Ova statistička
krivulja se često opisuje prihvatljivijim kategorijama, radi lakšeg razumevanja: (teška) pothranjenost, idealna težina, preterana
težina, blaga gojaznost, teška gojaznost.
Tačne vrednosti i kategorizacija variraju, no uobičajeno se procenjuje da BMI indeks manji od 18,5 označava mršavost i može ukazivati na
neuhranjenost, poremećaj prehrane ili druge zdravstvene probleme – dok BMI veći od 25 indicira preteranu težinu, a iznad 30 gojaznost.
Ovaj raspon kategorija odgovara odraslim osobama iznad 20 godina života. Za mlađe od 20 godina primenuje se nešto drugačija
kategorizacija, s obzirom da deca imaju drugačije proporcije i drugačije odnose visine i težine.
Preporučena BMI kategorizacija
Indeks Klasifikacija
<18,5 Pothranjenost
18,5 - 25 Idealna težina
25 - 30 Preterana težina
>30 Gojaznost
Ovo je klasifikacija prema preporukama Svetske zdravstvene organizacije, međutim ove preporuke i kategorizacija se mogu razlikovati od
države do države – zavisno od tipske građe tela.
Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
|
|