Specijalni rezervat prirode:
Zbog svojih izuzetnih prirodnih vrednosti Gornje Podunavlje je 1989 g. proglašeno za međunarodno značajno stanište ptica. Sastavni je deo potencijalnog rezervata
biosfere Drava – Mura i nalazi se na spisku potencijalnih važnih područja za upis na listu Ramsarske konvencije.
Specijalni rezervat prirode "Gornje Podunavlje" zaštićeno je prirodno dobro I kategorije, koje se prostire uz levu obalu reke Dunav, od 1367. do 1433. km njegovog
toka. Deo je velikog ritskog kompleksa koji se proteže i kroz susedne Mađarsku i Hrvatsku i, posmatrano u celini, predstavlja jedno od poslednjih velikih poplavnih
područja na tlu evropskog kontinenta. Čine ga dva velika rita, Monoštorski i Apatinski, koja zajedno tvore 19 648 ha šuma, livada, bara i močvara, uključujući samu
reku Dunav i njene brojne meandre.
Obimni meliorativni radovi preduzeti na isušivanju zemljišta u poslednja dva veka prouzrokovali su da se današnje područje pod
uticajem plavnih voda druge najveće evropske reke svede na uski pojas uz Dunav, tako da današnje granice rezervata predstavljaju samo ostatak nekada mnogo
rasprostranjenijih ritskih ekosistema na tlu Panonske nizije. Izgradnjom odbrambenog nasipa 60 - tih godina prošlog veka još jednom je drastično izmenjen vodni režim
u tom području što je dalje ugrozilo opstanak podunavskih ritova. Tada su ti predeli, valjda poslednji put, izbegli sudbinu da budu potpuno iskrčeni i pretvoreni u
obradivo zemljište. Pa ipak, zahvaljujući svojoj autentičnosti, celovitosti, kao i zadržanoj izvornosti to prirodno dobro danas uživa visok stepen zaštite.
Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje stavljen je pod zaštitu države 20.07.2001 g. Kao prirodno dobro I kategorije (od izuzetnog značaja za republiku).
Gornje Podunavlje ima ogroman ekološki uticaj u funkciji očuvanja, zaštite i unapređenja prirodnih vrednosti. Gornje Podunavlje je dunavsi biser Vojvodine i Srbije.
Goegrafski položaj:
Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje prostire se na aluvijalnoj ravni leve obale reke Dunav, neposredno od granice sa Mađarskom do Bogojeva u dužini od 64 km,
na površini od 20 000 hektara. Rezervat je ostatak nekadašnjih prostranih plavnih predela Podunavlja. Čine ga sledeće celine: monoštorski rit, apatinski rit,
područja Štrpca, Kozare i Karapandže. Najveći deo teritorije pokriven je kompleksima ritskih plavnih šuma. Ovakvi očuvani izvorni biotopi retko gde se mogu sresti,
kako kod nas tako i u Evropi. Zajedno sa desnom obalom, plavnim područjem u Baranji u Hrvatskoj poznatom po Kopačkom ritu i plavnim područjem Karapandža u Mađarskoj
čini prirodnu celinu.
Posmatrajući geografske karte, uočavamo da se Dunav tokom vekova stalno meškoljio, verovatno pokušavajući pronaći neki svoj mir, idealan tok. U tom plesu po
panonskoj ravnici čovek je uvek bio njegov verni pratilac. Upravo zbog toga se vremenom i formirala posebna ikonografija i kultura življenja u Podunavlju.
Neka naselja, poput legendarnog Bodroga, našla su se na putu moćnoj reci i zauvek nestala u njenim virovima. Druga, pak, i danas neguju izvorni folklor i kolorit
Podunavlja, kao što su Bački Breg, Bezdan, Bački Monoštor ili Sonta. Savremeno shvatanje zaštite prirode, koje bazira na principima održivosti, pretpostavlja
aktivnu ulogu ljudi, naročito lokalnog stanovništva, koje predstavlja okosnicu zaštite i razvoja prirodnih dobara. Jer, reč je o živom i aktivnom procesu koji
podrazumeva svojevrsno "otključavanje" prirode smanjujući pritisak koji nameće eksploatacija a okrećući se ka uzgoju, zaštiti, turizmu, edukaciji i tome sličnim
formama.
Flora i fauna:
Specifičan mozaik kopnenih i vodenih ekosistema značajan je centar biološke raznolikosti. Ritske šume – prašume, ritovi i močvare daruju iskonsku lepotu u kojoj
caruju ritski jeleni i hrast lužnjak. Voda je stanište retkih i ugroženih biljnih vrsta (borak, rebratica, jezičasti ljutić, beli i žuti lokvanj, močvarni kaćunak ...).
Na bogatstvo biološke raznovrsnosti ukazuje visok stepen diverziteta vegetacijskih tipova, koji je predstavljen kroz 51 biljnu zajednicu, sa preko 1 000 biljnih vrsta
i 51 vrstom sisara, kao i ogroman broj beskičmenjaka, od kojih je fascinantna fauna dnevnih leptira sa preko 60 vrsta.
Ukupna drvna zapremina iznosi preko 1 300 000 kubnih metara od čega 40 % čine intenzivni zasadi euroameričkih topola. Svakako najvrednije su šume hrasta lužnjaka.
Nadaleko su čuvene one u Karapandži, najsevernijem delu gazdinske jedinice, koje masom od preko 600 kubnih metara po hektaru spadaju u red najboljih ove vrste u
našoj zemlji. Jedan deo izdvojen je u svrhu proizvodnje izuzetno genetski vrednog semenskog materijala.
Restoran "Koba" Bački Monoštor
Više o Bačkom Monoštoru