Kanadskim naučnicima Bestu i Bantingu uspelo je 1921. godine da iz gušterače izdvoje supstancu - insulin, koji je u lečenju šećerne
bolesti pokazao ogroman uspeh. To je danas moćno oružije u rukama lekara u borbi protiv ove hronične i veoma teške bolesti.
Napretkom medicine sve se više svetlosti unosilo u veoma komplikovan poremećaj koji nastaje u organizmu dijabetičara.
Zapaženo je da se kod ljudi kod kojih je operativnim putem uklonjen pankeras pojavljivala šećerna bolest sa svim svojim simptomima.
Za njeno lečenje potrebno je oko 40 jedinica insulina. Međutim, bolesnicima od šećerne bolesti kojima nije izvadjen pankreas
često su potrebne znatno veće količine insulina. Ovo je dalo povoda mišljenju da kod šećerne bolesti nije u pitanju samo oštećenje
pankreasa već da postoje i drugi uzroci. Radi jasnijeg pregleda, ove činioce koji utiču na nastanak i održavanje dijabeta možemo da
podelimo na unutrašnje i spoljne.
Recepti za dijabetičare
U prvu grupu bismo stavili hormonalne žlezde čiji produkti utiču na promet ugljenih hidrata. Jedna od tih žlezda je hipofiza, koja se
nalazi u glavi. Hipofiza je najznačajnija endokrina žlezda. Proizvodi mnoge hormone i upravlja radom svih drugih žlezda. Nalazi se
donje strane mozga i ona je žlezda s unutrašnjim izlučivanjem. Građena je od tri temeljna dela, prednjeg, srednjeg i zadnjeg režnja
koji se razlikuju po svom razvoju, građi i funkciji:
Prema svom položaju najzaštićeniji je dio tela! Velika je oko 1 cm i teška oko 0,5 grama. Smeštena je na bazi velikog mozga , kao
moždani privezak. Deluje na rast tela, krvni pritisak, rad bubgrega, promet materija.
Hipofiza usklađuje rad drugih žlezda sa unutrašnjim lučenjem. Takođe je i zovu Glavnom ili centralnom žlezdom. Oba luči jedan hormon
koji sprečava sagorevanje šećera te na taj način deluje suprotno insulinu. Kad je pankreas u mogućnosti da izluči dovoljnu količinu
insulina, tada se nutrališe dejstvo hormona hipofize. Dugotrajnim davanjem ove supstance može da se izazove prolazan ili trajan dijabet.
Pored uzroka koji su u samom organizmu, postoje i spoljni uticaji koji potpomažu ili dovode do šećerne bolesti. Trideset odsto
dijabetičara ima u porodici šećernu bolest. Sama konstitucija ljudi igra znatnu ulogu pri nastanku dijabeta. Jedan znatan broj
dijabetičara su vrlo gojazni ljudi, sa veoma dobrim gurmanskim apetitom. Unošenje veće količine hrane, nego što je organizmu
potrebno dovodi do nagomilavanja masti, što predstavlja opterećenje za ceo aparat koji učestvuje u razmeni materija. Kod
gurmana se, zbog preobilnih obroka, sadržina šećera u krvi vrlo često povećava iznad normale. Ovakvo stanje iziskuje povećane
napore od strane žlezdanog aparata za luèenje insulina. Takva ishrana bogata u šećeru iscrpljuje gušteraču, njene ćelije propadaju i
pojavljuje se dijabet.
Mali je broj ljudi koji su u zrelo doba dobili šećernu bolest a čija je težina približna idealnoj ili nešto niža. Kao što štetno
utiče na čovečje zdravlje prekomerna ishrana i debljanje, isto tako i gladovanje može da dovede do propadanje jetre, ciroze i
pojave šećerne bolesti.
Recepti za dijabetičare
Radi lakše orijentacije bolesnike od šećerne bolesti možemo svrstati u tri grupe:
1. lakši, kod kojih je podnošljivost ugljenih hidrata zadovoljavajuća. Njima nije potreban insulin već samo dijetalniji režim. Kod
ovih bolesnika insulinska funkcija je smanjena, ali dovoljna.
2. Srednje teški bolesnici su oni čija insulinska funkcija ne zadovoljava, ali sa strožijim režimom ishrane mogu da žive bez unošenja
insulina. Veoma je važno i ove bolesnike lečiti insulinom.
3. U ovu grupu spadaju bolesnici kod kojih je podnošljivost ugljenih hidrata vrlo mala te je uzimanje insulina obavezno.
Podela bolesnika na ove grupe nije striktna, jer do juče lakši dijabet može da postane težak, a srednje težak može da predje u lakše
bolesnike.
Izvor: Veliki Narodni Kuvar